hm, cini se da ce ovaj blog jos neko stanovito vrijeme biti malo asketski, jerbo nikako da svladam jednostavnu opciju uploadanja fotaka. stalno mi javlja da je fotka prevelika ili glupi pixeli ne odgavaraju onome sto sistem moze progutati...uobicajene pocetnicke frustracije. ali, svladat cu ja to. a u medjuvremenu cu da stipam vizualnu hartiju...
nu, htjedoh zapravo iz sebe ili se izbaciti ono nesto impresija sto ih sakupih na nedavnoj bosnian turneji. nisam nikad duze bio tamo (uvijek ono na putu do mora, stajanje na zeljeznickoj stanici u banja luci, zene u dimijama peru ves na potoku, titove slike all over the place...), bosanski humor na koji je okidala moja generacija nisam nikad previse razumio, plavi orkestar nisam slusao, zabranjeno pusenje mi je bilo jako rastimano i dosadno...i sad eto mene po prvi puta ozbiljno u bosni.
sarajevo airport veci je, ljepsi i prostraniji varijant Plesa. valjda zato da sva ta UN i NATO celjad ne pobjegne glavom bez obzira vec pri prvom susretu sa ex-yugoslavian republic of bosnia and herzegovina. sarajevo je nazalost jos uvijek dosta rastureno. skurene zgrade na sve strane. uvjeravaju me da je to sad mila majka prema tome kak je zgledalo prije, vjerujem. ima naravno i sijajnih novijeh nebodera, poslovnih zgrada, dzamija...
infrastruktura je dosta komatozna. ceste lose odrzavane, smetja na sve strane. uvijek sam mislio da je zagreb jedna od zmazanijih europskih metropola ali sarajevo je po tom pitanju jace od nas.
bascarsija je fora, iako se vidi da je to kao neki ZOO za turiste. opce nije tak jeftino, kolko se meni cini niko nis ne kupuje. dzamije u tom starom dijelu su predivne, vrijedne posjeta. sramim se i reci, ali po prvi sam puta u dzamiji. i svidja mi se. svi ti tepisi, priguseno svjetlo, skvadra moli uz zidove. fora mi je jedan starcek koji se fino grije, sjedi na podu koji ima grijanje i jos se pokrio tepihom i lagahno kunja. za razliku od ove profinjene ljepote i harmonije stare otomanske gradnje nove su dzamije, uglavnom, "l'orrore". napadne, robustne, samouvjerene, a opet tako konfekcijske, standardizirane...uocavate paralelu sa domacom situacijom, pretpostavljam. valjda je to uvijek tako kad politicka elita treba duhovnost da bi si osigurala potporu glasackog tijela.
svidja mi se i kaj svi ti trgovci stalno nekaj pijuckaju, tracaju valjda, i prilicno su cool. nema natezanja.
cigici su moj fetivi kajkavski shvatili na svoj nacin, vele oni meni - "Daj neku paru, Slovenac!". genijalci.
e da, topla preporuka svim dosljacima je nekakva mala rupa u koju se ulazi sa Ferhadije i zove se "Male daire". malo je teze naci, a ja sad ni ne mogu opisati kak se do tam tocno dodje, ali isplati se potraziti. uglavnom, dosta autenticna jedna turkish spelunka. onak total orijentalno sredjeno, sjedi se nisko, kod poda. imaju jako fini turski caj i kavu i obavezno preporucujem sok od nane - zapravo sok od bazge u koji dodaju i malo metvice. jako dobro. glavna fora je ritualno duvanje nargile. mozete birati izmedju nekoliko okusa duvana. malo je zbunjujuce na pocetku ali covjek brzo skuzi kaj treba delati.
e onda susret sa republikom srpskom. jedan sasvim drugi svijet. nema tu brale dzamija, ovde lepo jugoslavija zivi. prodjes ispod nekakvog tunela i iz turske udjes pravo u ex-yugu. vrijeme je stalo. lose ceste, stare kante, ves masine i krntije u bistro plavim vodama planinskih potoka. mislim si, k vragu kolku ste frku napravili da budete samo svoji na samo svom i onda kenjate olupine kam god se covjek okrene. valjda nacionalizam i ekologija ne idu skupa. ili je nacionalizam tolko smece da se to ipak negdje mora vizualizirati.
pale su totalna selendra. najvise me zbunilo poveliko naselje urbanih vila na periferiji. kucerine sa preruznim ogradama, balustradama, nesto slicno mozda bi mogli vidjeti u sesvetskoj sopnici, ali sve ulice su neasfaltirane, blatnjave, razrovane. i nigdje ni zive duse. vlasnici il su u haagu il se skrivaju, pomislih.
kaj da jos velim. bosna me malo zbunila sa tom drasticnom podjelom. siromasna je i razmetljiva, fakat pravi primjer balkanske provincije u okrutnom zagrljaju tranzicije. nesto kao pojacana doza svih nasih domacih nesuglasja i jadova.
ali iz aviona izgleda super - kilometri i kilometri sumovitih planina, snijeg, zelen borovi, vite jele. mir. sve ono cega nema tamo gdje ljudska noga kroci...